Na koga se odnosi EU uredba o prisilnom radu?

Zabrana obvezuje svakog gospodarskog subjekta koji proizvod stavlja na tržište Unije, stavlja ga na raspolaganje na njemu ili ga izvozi. Ne postoji izuzeće za mala i srednja poduzeća, izuzeće po sektoru ni prag vrijednosti ili obujma.

Uvoznici i vlasnici marki u EU-u prvi su na redu: proizvod je na tržištu pod njihovim imenom, a ako se sumnjivi prisilni rad nalazi u trećoj zemlji, vodeće nadležno tijelo bit će Europska komisija. Distributere i trgovce na malo obuhvaća 'stavljanje na raspolaganje', a objavljena odluka o proizvodu koji prodaju obvezuje ih od dana kad postane primjenjiva, bez obzira tko ga je uvezao. Uključeni su internetski prodavači i prodavači na daljinu usmjereni na potrošače u EU-u, a nalozi za povlačenje protežu se na internetska sučelja. Proizvođač izvan EU-a nije adresat zabrane, ali njegovi su proizvodi obuhvaćeni čim ih bilo tko stavi na tržište — pa njegovi pogoni, dobavljači i evidencija čine dokazni spis njegova kupca u EU-u. Smjernice obećavaju proporcionalnost u provedbi i posebnu podršku za MSP-ove; sama zabrana ista je za sve.