EUFLR naspram CSDDD-a: zabrana naspram obveze dužne pažnje
Ta se dva instrumenta često spominju zajedno, a strukturno su suprotnosti. Direktiva o korporativnoj održivoj dužnoj pažnji (CSDDD) velikim poduzećima govori koji postupak provesti. Uredba o prisilnom radu nikome ne govori da provede ikakav postupak, i zabranjuje proizvod.
Prema CSDDD-u obuhvaćeno poduzeće mora utvrditi, spriječiti, ublažiti i objasniti štetne učinke na ljudska prava u svom lancu djelatnosti, i može odgovarati ako to ne učini. Prema Uredbi o prisilnom radu, svaki subjekt, bilo koje veličine, može se suočiti sa zabranom, povlačenjem i zbrinjavanjem proizvoda ako nadležno tijelo utvrdi da je dobiven prisilnim radom — a nadležno tijelo pri odlučivanju hoće li pokrenuti istragu odmjerava dužnu pažnju koju je subjekt proveo. CSDDD je, dakle, gdje se primjenjuje, postupak koji proizvodi dokaze koje će Uredba o prisilnom radu čitati; a gdje se CSDDD ne primjenjuje, Smjernice Uredbe nude isti šestokoračni okvir OECD-a kao dobrovoljnu smjernicu. Praktično preklapanje je karta: višerazinski podaci o dobavljačima, lokacije pogona i evidencija sanacije na kojima počivaju oba instrumenta. Platforma drži jednu i čita je za oba.