EUFLR naspram UFLPA-a: razlika između EU zabrane i one u SAD-u

Poduzeća koja već odgovaraju američkom Uyghur Forced Labor Prevention Act često pretpostavljaju da EU Uredba funkcionira jednako. Ne funkcionira, a ta razlika odlučuje koji su vam dokazi potrebni i kada.

UFLPA stvara oborivu pretpostavku: za robu proizvedenu u cijelosti ili djelomično u imenovanoj regiji, ili od strane uvrštenog subjekta, pretpostavlja se da je dobivena prisilnim radom i zadržava se na granici SAD-a, osim ako uvoznik jasnim i uvjerljivim dokazima ne dokaže suprotno. EU Uredba ne stvara nikakvu pretpostavku i ne imenuje nijednu regiju. Primjenjuje se na prisilni rad bilo gdje, uključujući unutar EU-a, i djeluje kroz slučaj: odabir utemeljen na riziku, preliminarnu fazu istrage sa zahtjevom za informacije u roku od 30 radnih dana, istragu, i objavljenu odluku u roku od devet mjeseci koja zatim obvezuje svakog subjekta koji stavlja taj proizvod na tržište. Carina postupa prema odlukama, ne prema podrijetlu. Dokazi koji obaraju UFLPA zadržavanje — lanac skrbništva do sirovine — velik su dio onoga što će EU zahtjev tražiti, pa je UFLPA spis snažan početak; ono što mu nedostaje jest interes EU-a za ono što ste učinili prije nego što je itko pitao, te opća primjena odluka drugih subjekata.